Özcan Deniz - intervju sa karizmatičnim Kahramanom o golišavim scenama, svojoj glazbi i umjetnosti - Sapunice | Sapunice

Ponedjeljak 16. 1. 2017.

ozcan7-7

Özcan Deniz – intervju sa karizmatičnim Kahramanom o golišavim scenama, svojoj glazbi i umjetnosti

Özcan Deniz jedan je od trenutačno najpopularnijih turskih glumaca, a gledatelji ga imaju priliku gledati u ulozi karizmatičnog Kahramana u seriji ‘Sudbina’ na Novoj TV. U razgovoru Özcan govori o golišavim scenama, svojoj glazbi i umjetnosti.

Özcan Deniz. Pjevač? Izvođač narodne glazbe? Glumac? Kako biste željeli da vas predstavimo?

”Jedno se vrijeme pojam pjevača narodne glazbe u široj javnosti doživljavao kao uvreda. Ja se nikada nisam osjećao iskompleksirano zato što pjevam narodnu glazbu. Neka me svatko zove kako želi. S Özcanom Denizom nije lako raditi intervju. Nikada vam nije posve jasno što on zaista misli. Kao da je svaki njegov odgovor, gesta i osmijeh dio neke igre. Tako je oprezan, toliko pomno bira riječi da nisam mogla izdržati da mu ne kažem: Djelujete kao da ste u grču. Kad biste se barem malo opustili, ovaj bi intervju bio savršen. Nemam izbora. – kaže on. Teško je stvoriti prepoznatljivo ime. Možete uložiti puno truda i na kraju sve upropastiti jednom rečenicom. Zato sam oprezan kada govorim; ovo je ipak Turska”.

Svi imaju neku prekretnicu u životu. Koja je bila vaša?

”U rukama sam držao scenarij. Priča se zvala Tvoja ljubav šeta po planinama. Po njoj je snimljena televizijska serija u kojoj postoji jedna scena. U njoj sam s osobom s kojom ne bih smio biti i osjećam grižnju savjesti. Potrčim prema potoku, on je gotovo presušio, ali sam odlučan u nakani da obavim ritualno pranje. Nejednom me obasja mjesečina i pod njezinim sjajem obavljam ritualno pranje. To je bila scena s vizualno visokosofisticiranom filmskom estetikom. I bio sam gol u njoj”.

Poslije ste došli na naslovnice zahvaljujući toj sceni.

”Da. Mogao bih reći da me ta scena proslavila. Htio sam učiniti nešto drukčije da se netko zapita što to zapravo ovaj mladić želi reći”.

Što ste željeli reći?

”Skinuvši sve sa sebe htio sam reći da odlazim na novo putovanje i trudio sam se da netko tu scenu ne protumači na bezvezan način. Neću nikada zaboraviti, u vrijeme kada se serija prikazivala, imao sam koncert u Sydneyju. Nazvao sam u Tursku i pitao mogu li se vratiti. To je bio rizik. Nisam se vraćao nekoliko dana, a nakon toga stvari počele su se okretati u moju korist”.

Je li to bila sreća? Javnost je mogla i zamrziti tu golišavu scenu.

”Nije to sreća, nego prilike koje sami stvarate. U Turskoj me poznaju kao pjevača narodne glazbe. Netko me iz Anatolije mogao kamenovati zbog te fotografije. Koji bi se pjevač narodne glazbe usudio takvo što učiniti?”

Zašto ste osjetili potrebu za takvim probojem?

”Zato što su okolnosti u mom poslu postajale sve teže. Morao sam premostiti taj zid koji se ispriječio na mom putu. Nisam bio bolji od kolega koji su se utrkivali u istoj stazi. Zapravo, uopće nisam bio dobar. U tim trikovima postojali su mnogo bolji od mene, nisam imao šanse za opstanak”.

O kakvim stazama govorite?

”Mislim ponajprije na sredinu u kojoj se kreću pjevači narodne glazbe, ali ona nije ograničena samo na scenu. Govorim o stilu i načinu života nekoga tko pjeva narodnu glazbu, o njegovu ponašanju, odjeći, izvođenju koncerata, repertoaru na albumu. U središtu tog svijeta je Ibrahim Tatlises. Ja nisam bio dobar učenik njegove škole. Štoviše, u toj sam sredini bio posve nevidljiv. Sve mi je izgledalo iskrivljeno. Pokušavao sam pjevati kao oni, ali naprosto nije išlo, nisam imao to u sebi. Zato sam se morao prebaciti u druge staze”.

Probijanje u svijet filma bilo je puno brže.

”Da, tako je ispalo. Za mene govore da sam zaboravio na svoju glazbu. Ta me kritika dosta pogađa. Glazba je moj svijet, ona je nešto što me čini kakvim jesam i koju živim u punoj brzini. Ali istina je. Zahvaljujući filmu, postao sam prepoznatljivo ime”.

A kako je vaša okorjela publika prihvatila taj novi umjetnički smjer?

”Govorili su da sam se promijenio. Ja sam odgovarao da nisam prije bio majmun pa sam sada postao civilizirani čovjek. Nisam prošao takvu radikalnu promjenu. Ako u Turskoj radite posao s najvećom disciplinom, prihvatit će vas kakvim jeste. Ako moji koncerti i dalje nastave biti krcati”.

Zar ne postoji nova publika koja puni vaše koncerte?

”Ne, nova publika koju sam stekao čini svega deset posto moje ukupne publike. Dakle, ako se želim otvoriti novoj publici, znači da žudim za njom. Samo zajedničkim snagama možemo podignuti letvicu. Ako imate čvrstu kralježnicu, a niste kao beozblična masa koja se mijenja, onda vam ljudi pridaju određeno mjesto u društvu. Kod mene je sve počelo s talk showom Hulje Avšar, zatim s golišavom scenom i posljednje sa serijaom Konak Asmali. Ja sada kročim stazom u kojoj se mogu više izraziti i postati uspješniji”.

Mijenja li se i vaša odjeća u skladu s time? Na koncertu Merdžan Dede nosili ste crnu beretku…

”Prije nisam imao novca za odjeću, sada si mogu priuštiti što poželim, hvala Bogu. Moj ukus u odijevanju uvijek je odgovarao okolini u kojoj se nalazim. Kad ste već spomenuli beretku, recimo, na promociji serije Konak Asmali u Americi, došao sam s obrijanom glavom. U Americi se ljudi odijevaju jako opušteno, ne zamaraju se time tko što nosi. Da imam hrabrosti, nosio bih i naušnicu”.

Zašto je niste nosili?

”Nisam bio spreman, Turska nije spremna za moju naušnicu (smijeh)”.

Kružile su glasine da ste homoseksualac. Ima li neke istine u tomu?

”Svaki put kada bih pokušao odgovoriti na to pitanje, ta bi se tema napuhala do suludih razmjera. Je li takvo što moguće dokazati? To su prazne priče. Osim toga, riječ je o osjetljivoj temi koja je kao medalja s dvije strane. Trebao bih odgovoriti na način koji neće uvrijediti gay zajednicu, a da pritom ne zapadnem u mačističke priče. Evo, da zadovoljim sve, mogu samo reći da nisam homoseksualac. Treba vam li više od toga?”

A zašto se pojavljuju takvi tračevi?

”U mladosti sam gledao film napravljen po Hemingwayevu romanu Starac i more. Čovjek je uhvatio veliku sabljarku, a dok ju je pokušavao iskrcati na obalu, morski psi koje je isto ulovio dokrajčili su mu ribu i ostao je samo njezin kostur. To je stvar uspjeha. Upecate veliku ribu, a druge ribe koje nemaju svoga posla počnu nagrizati vaše postignuće prije nego što ste imali priliku uživati u njemu. Vama u ruci ostane samo riblja kost. Zato sam se naviknuo na kritike”.

Ostajem prijatelj s onima s kojima imam avanturu za jednu noć

”Moja prva ljubav bila je plesačica koja je radila u noćnom lokalu. Njezino se ime doznalo puno godina nakon što se sve dogodilo i počele su besmislene priče oko svega. To se povlačilo po novinama. Ogadila su mi se sjećanja koja su mi dotada bila lijepa, da se tako izrazim. U odnosima sa ženama tipični sam horoskopski bik. Dodir mi je jako važan. Mogu održavati vezu na daljinu, ali trenutak u kojem se ostvari ta ljubavna kemija između mene i neke osobe nezamisliva je ljubavna moć. Sada sam posve izbacio avanture za jednu noć. Čak i kada bih izgubio seksualnu želju, ostajao bih u prijateljskom kontaktu s tom osobom. Uveo sam posve drugu dimenziju u svoje odnose”.

 

Komentari